Zašto naši slatkiši nisu tako slatki?

Nedavno smo imali prilike čitati o otvorenju novog mega shopping centra, Supernove u Zadru. Mi sa ovog područja smo naravno pohrlili u masama i stvorili neviđene gužve i redove. Prvih dana nakon otvaranja za ulazak se čekalo i satima. Neću ulaziti u rasprave da li nam treba još jedan shopping centar i mjesto gdje ćemo povećati minuse na računima i dugovanja po kreditima već se ovom prilikom želim osvrnuti na jednu dobro nam poznatu i pomalo žalosnu činjenicu koja već neko vrijeme zaokuplja moje misli.

Svi smo mi jednom čuli i pričali o tome kako su proizvodi na našem tržištu “druge klase”, lošije kvalitete od onih na zapadnim tržištima te kako velikim korporacijama naša tržišta služe za rješavanje škart proizvoda, onih sa nižom kvalitetom, iz bilo kojeg razloga.

Možda smo imali prilike dobiti na poklon slatkiše iz Njemačke koji su nam uvijek bili boljeg okusa, no nikada sa sigurnošću nismo mogli reći da su različiti od naših. Oni malo uporniji su kupili isti takav proizvod u nekoj lokalnoj trgovini i uvjerili se kako zapravo postoji razlika, i u okusu i u sastojcima. Ja sam se osobno uvjerio više puta i to na više različitih proizvoda, uglavnom slatkiša.

Ovog puta odlučio sam se malo više posvetiti problemu, jer po raznim forumima vidim da se ne radi samo o slatkišima. U isti lonac idu i mnogi drugi proizvodi, sredstva za čišćenje, hrana za djecu i ostala prehrambena roba. U konkretnom primjeru mogu spomenuti Nutellu, dobro nam poznati krem namaz od čokolade i lješnjaka. Nutellu sam kupio u Müller trgovini u zadarskoj Supernovi, po super cijeni od 15,99KN. Radi se o verziji za Njemačko tržište, kao što je slučaj i sa ostalim proizvodima u Mülleru. Ne znam koliko doista lješnjaka ide unutra, no sasvim je sigurno da je Nutella iz Njemačke drugačija od Nutelle iz Hrvatske. Da li smo mi manje vrijedni, toliko glupi da ne primijetimo razliku ili nas jednostavno nije briga?

Razlika nije samo u okusu, jer Njemačka verzija je mnogo ukusnija, već se radi i o razlici u sastojcima koji su navedeni na pakiranju. Naizgled je sve u redu, sastojci su uredno ispisani na ambalaži (slova su premala pa ne mogu staviti dovoljno jasnu sliku) pa zašto praviti problem tamo gdje ga nema. S druge strane na TVu svakodnevno gledamo reklame koje su loše prevedene i sinkronizirane na hrvatski, a originalno su snimljene za neko drugo tržište. Dakle, proizvod je različit, reklama je ista, marka je ista – zašto?

Da li mi zbog svoje geografske pozicije, visini godišnjih primanja po glavi stanovnika ili nacionalnosti nemamo pravo na jednako kvalitetne proizvode kao i ostali? Zašto nas se stavlja u drugačiji položaj i do kada? Da li će se stvari promijeniti ulaskom u EU ili ćemo mi sa istoka i dalje služiti za rješavanje zaliha i viškova koje na zapadnom tržištu nitko ne želi?

Možda će vas zanimati i ovo: